Ispričala svoju životnu priču: Vera Tomadin iz Starog Pazina proslavila 100. rođendan

Vera Tomadin

Ostalo

Vera Tomadin iz Starog Pazina proslavila je jučer 100. rođendan. Rođena je 26. lipnja 1921. godine na Brešcu u Starom Pazinu kao peto i najmlađe dijete u obitelji Romualda Ujčića i Rose rođene Gržetić.

Vera Tomadin iz Starog Pazina proslavila je jučer 100. rođendan. Rođena je 26. lipnja 1921. godine na Brešcu u Starom Pazinu kao peto i najmlađe dijete u obitelji Romualda Ujčića i Rose rođene Gržetić.

Na rođendan nas je dočekala u svom domu u Starom Pazinu vedrog raspoloženja i sretna što rođendan slavi sa svojom najmilijima kćeri Ines i sinom Romualdom i njihovim obiteljima. Živahna, dobro raspoložena, govorljiva i simpatična teta Vera, ma pitanje o najljepšim trenucima svog života zastala je, promislila i zaključila kako joj u životu nije bilo lako, ali kako se nikada nije predavala, prepuštala da je život nosi, već je uzdajući se u Božju pomoć s optimizmom uvijek gledala prema budućnosti.

S dvije godine ostala bez majke

Verin otac Romualdo s obitelji se koncem Prvog svjetskog rata, kako bi spasio obiteljsko imanje, vratio iz Trsta gdje je radio i živio s obitelji. Vrijedan i marljiv upornim je radom postao napredan i cijenjen poljoprivrednik, a dobio je i vrijedne nagrade za uzgoj pšenice.

Nasuprot tomu obitelj mu nije pratila sreća, pa je Vera, nažalost, s dvije godine ostala bez majke provodeći teško djetinjstvo. Završila je školu ručnog rada i bavila se domaćinstvom, ali unatoč svemu obitelj Ujčić uvijek je živjela uzornim obiteljskim životom. 

Nijemci joj uhitili i strijeljali oca

Drugi svjetski rat na Veru je ostavo neizbrisiv trag, pa tragediju svoje obitelji u tom razdoblju nije mogla izbjeći ni tijekom ovog razgovora. Nakon kapitulacije Italije 1943. Nijemci su u Pazinu radi odmazde uhitili i strijeljali mnoge nedužne civile, a među njima Verina oca, brata i šogora i spalili obiteljsku kuću. Tako je ostala bez svojih najmilijih, bez ičeg materijalnog, bez ičega. Ostao joj je samo goli život. Napustila je nakon te tragedije Pazin i odselila kod rodbine u Goricu.

Nakon rata vratila se u Stari Pazin gdje je živjela sa tetom, sestrom Ružicom i nećakinjom Gianninom u općinskom stanu i zaposlila se u ugostiteljskom poduzeću „Učka“ gdje je radila kao šankistica do umirovljenja 1979. Poratna vremena bila su teška.

Našla se na meti UDB-e

Posao za šankom nije lak, dolaze svakakvi ljudi s raznim namjerama, često su u pod utjecajem alkohola, vrijeđaju, prijete. Njihove je namjere teško dokučiti. Tako se Vera zbog nedužnog odgovora na pitanje gosta o kilometraži do Buja, koje su tada bile u B zoni Slobodnog teritorija Trsta, našla na meti UDB-e. Jednu je noć provela u zatvoru, a mjesecima potom bila je maltretirana, ne bi li postala UDB-inim doušnikom. Nije se bojala ničega i u najtežim je vremenima, kaže, usprkos svemu bila je praktični vjernik uvijek se uzdajući u Božju pomoć. 

Ponosna na svoje potomke

Udala se 1955. godine za Tullia Tomadin, a vjenčao ih je njen stric beogradski nadbiskup Josip Ujčić. Vera i Tullio s kojim je u sretnom braku živjela do 1990. kad je postala udovica, imali su dvoje djece, kćer Ines i sina Romualda. Obitelj Tomadin skrasila se 1962. u novu kuću podignutu uz onu spaljenu u ratu.

-Ovo mi je životno razdoblje, života sa svojom obitelji bilo najljepše i najispunjenije. Sve smo blagdane slavili sa širom obitelji. Podizali smo djecu usmjeravala je prema školi. Poticali smo ih da uče kako bi živjeli malo bolje od roditelja, kaže Vera ponosna na svoju kćer i sina, na njihove obitelji i svoju unučad.  

Prva radnica Motela "Lovac"

Teta Vera bila je prva radnica Motela „Lovac“, tada modernog i inovativnog ugostiteljskog objekta. U Lovac su je premjestili iz grda jer je odlično govorila Talijanski, a najčešći gosti motela bili su talijanski lovci. Radeći u motelu upoznala mnoge ugledne i poznate ljude iz svijeta politike, estrade i umjetnosti.

Sretala je razne ljude pristojne i fine, ali i one druge. Međutim, nikada se kaže, iako je često bilo takvih prigoda, nije posvadila sve je situacije, pa i neke prilično teške, rješavala tolerantnim razgovorom. Toleranciju, uviđavnost i izbjegavanje sukoba teta Vera drži najvećim ljudskim vrijednostima, vrijednostima kojima se rukovodila tijekom svog života. Možda joj je upravo takav životni stav i odnos prema okolini pomogao da doživi stotu.

"Bog vidi i providi!"

Otkako je 1979. godine otišla u mirovinu posvetila se svom vrtu, a kad su stigli unuci, njih troje, s puno pažnje i ljubavi im se posvetila. Tijekom svog dugog života često je putovala. Obišla je Italiju, posjetila Austriju, Portugal, Španjolsku, Francusku, Njemačku, Poljsku, Čehoslovačku, Izrael i Grčku. Nažalost pandemija ju je jako blokirala u kući, ali budući da je cijepljena ovog ljeta planira otići barem do Trsta.

Vera Tomadin danas živi sa sinom Romualdom i njegovom obitelji na Brešcu u Starom Pazinu. Iako je kao dijete i u ratna vremena više puta životno ugrožena nikad ju optimizan nije napustio, a uvijek ju je vodila uzrečica: „Bog vidi i providi!“ (Mirjan Rimanić)


Vera Tomadin s obitelji

 

Kalendar

Komentari