"Bilo me strah, ne samo potresa već i susreta s tim ljudima, nisam znala što ću im reći"

Jana Prević Finderle u Sisku

Ostalo

Pazinska arhitektica Jana Prević Finderle prijavila se kao volonterka i krenula u potresom pogođena područja. Priču prenosimo u cijelosti:

„Nakon što sam šokirana gledala snimku razrušene Petrinje prvo sam osjećala potpunu bespomoćnost. Kad mi je sestra lani tamo otišla studirati obišli smo grad i već tada me iznenadila zapuštenost i ratni ožiljci vidljivi nakon skoro tri desetljeća. A sada je taj zapušteni kraj još više razoren u samo par sekundi!

U prvi mah smo se odlučili uplatiti nešto novaca i skupiti pomoć, ali to nije bilo dovoljno da se smiri uznemirenost zbog tih stradalih ljudi. Kada sam nakon par dana vidjela poziv Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo da svi građevinari i arhitekti koji su u mogućnosti dođu volontirati prijavila sam se u njihov sustav, prošla kratku online edukaciju i krenula u Sisak s kolegom iz Rovinja.

Strah

Malo me bilo strah, ne samo potresa već i susreta s tim ljudima, nisam znala što ću im reći kad uđem u uništene kuće i da li ću ostati sabrana. Smjestila sam se kod prijateljice i 6.1. ujutro došla u stožer. Rasporedili su me s još dvoje statičara da obilazimo obiteljske kuće u Sisku.

Već prvoj smo morali staviti crvenu naljepnicu koja znači neuporabljivost, a stanaru zgrade su srećom pronašli zamjenski smještaj. Na većini zgrada bile su vidljive pukotine, negdje neznatne, negdje fatalne.

Najviše stradale kuće siromašnijih ljudi

Nažalost, bilo je očito da su najviše stradale kuće siromašnijih ljudi; starije i neodržavane zidane zgrade. Novije kuće i višestambene zgrade, građene poslije potresa u Banjoj Luci imale su uglavnom pukotine samo u žbuci i nenosivim elementima. Najviše štete na svim objektima napravili su zidani dimnjaci koji su se rušili na krovove.

Bilo je tu i stvari o kojima ništa ne znam, recimo erupcije pijeska iz bunara u neposrednoj blizini kuća. Gledam par kubika pijeska u dvorištu i ne znam što se desilo ispod temelja takve kuće. Srećom, osim nas na teren su po dojavi izlazili i geotehničari.

Rakija i humor: „Ajde, napokon se razbio taj kristal kojeg ionako nikad ne koristimo”

Ono što me brinulo, razgovori sa stanarima, bili su neočekivano ugodni. Iako smo dio ljudi morali smirivati i tješiti većina ih je i u tim uvjetima pokušavala ugostiti nas, ponuditi rakijom i okrenuti na šalu. Svidio mi se komentar jednog gospodina: Ajde, napokon se razbio taj kristal kojeg ionako nikad ne koristimo.

Radilo se od 8 ujutro do mraka

U tih tri dana volontiranja pregledali smo oko 50 kuća i zgrada, radilo se od 8 ujutro do mraka, no od ukupno prijavljenih oko 30.000 oštećenih objekata još ih je gotovo polovica ostala nepregledana.

Za vrijeme mog boravka desilo se još nekoliko jačih potresa te su nas zvali ljudi čije smo kuće pregledali dan ranije zbog novih pukotina. Iako su se uključili građevinari i arhitekti iz čitave države ostalo je još jako puno posla.”

Kalendar

Komentari